Moderna je tehnologija nepovratno promijenila svijet i način na koji smo s njime u interakciji, a digitalne tehnologije kao što su laptopi, mobiteli, televizori, ili konzole za igranje igrica postale su neizostavni dio našeg svakodnevnog života. Rasprostranjenost tehnologije više nije upitna, a postaje i sve dostupnija. Obitelj je mjesto gdje dijete dolazi u prvi doticaj s tehnologijom, a tu se odlučuje i na koji način, koliko, i što će dijete raditi pred malim ekranima. Utjecaj koji tehnologija ima na dijete ovisi o tome kako i na koji je način dijete s njom u interakciji, sadržaju koji dijete gleda, te na koji ga način doživljava. Kako djeca trebaju vođenje i poučavanje o ostalim dijelovima njihovog života, tako je savjetovanje i učenje potrebno i u razvijanju digitalnih vještina i razvijanju tehnološke pismenosti.
Istraživanja pokazuju da roditelji uglavnom koriste tehnologiju u svrhu pokazivanja crtića ili drugih videa djeci. Velika je prednost tehnologije to što omogućava brzi pristup velikom broju informacija i sadržaja, veliku slobodu izbora, te omogućava razvijanje vještine obavljanja više zadaća istovremeno. Međutim, uz to se javljaju i loše strane. Postoji mnogo sadržaja za djecu, ali ne postoji kontrola njihove kvalitete. Uz nekritičko i nepromišljeno korištenje, tako može doći do razvitka slabijih komunikacijskih i socijalnih vještina, slabijeg razvoja govora, ili narušavanja mogućnosti zadržavanja pažnje. Te su negativne posljedice posebno opasne u ranoj dobi, kada dijete još nije razvilo pozitivne navike i kada ne može samo regulirati vlastito ponašanje.
Istraživanja pokazuju da do trećeg mjeseca života 40% djece redovito gleda televiziju ili druge sadržaje, a do dobi od 2 godine digitalnim je medijima izloženo 90% djece. Djeca u dobi od 12 mjeseci znaju osnove korištenja touch-screen tehnologije, a u dobi do dvije godine većina takve djece već razvije toliko sposobnosti upravljanja tom tehnologijom da s njome može biti u namjernoj, svrhovitoj interakciji, kao što je prepoznavanje različitih ikona ili igranje jednostavnih igrica. Gotovo polovica djece između 3 i 6 godina redovito koristi internet.
Istraživanja pokazuju da dijete dnevno pred ekranom u prosjeku provede do 3 SATA, a u AKTIVNOM RAZGOVORU S RODITELJEM u prosjeku dnevno provede 38 MINUTA.
Utjecaj tehnologije na razvoj djeteta
Postoji mnogo debate oko toga u kojoj je dobi, i koliko, medijskog sadržaja primjereno za dijete. Mnoga istraživanja potvrđuju da tehnologija može imati i pozitivan utjecaj na razvoj djeteta, ali samo ukoliko je dijete starije od dvije godine. Mnogi stručnjaci preporučuju da djeca mlađa od te dobi ne budu u interakciji s medijskim video sadržajima, odnosno da se taj sadržaj svede na minimum. Mnogi sadržaje tvrde da su primjereni djeci rane dobi, no dječje mogućnosti praćenja i razumijevanja sadržaja razinu koja je potrebna da bi video sadržaji mogli imati edukativnu svrhu dosežu tek u dobi od 1,5 do 2,5 godina. Prve tri godine života najvažnije su za razvoj dječjeg mozga, jer je on tada najintenzivniji, pa negativni utjecaji tada rade najviše štete.
Izloženost medijima u kasnijoj predškolskoj dobi može imati pozitivan utjecaj, ali samo ukoliko je sadržaj primijenjen njihovoj dobi. Izloženost medijskim sadržajima djece starije od 2 i pol godine povezano je s bržim usvajanjem vještina vezanih uz vještine čitanja i računanja, kao i razvojem šireg receptivnog rječnika – broja riječi koje djeca razumiju. Međutim, sama izloženost sadržajima nije dovoljna, već je o svakom sadržaju potrebno razgovarati. S druge strane, djeca koja često gledaju sadržaje neprimjerene dobi ili samostalno gledaju sadržaje bez potpore odraslih, manje su uspješna u obavljanju istih zadataka od svojih vršnjaka. U ovoj dobi, dijete najviše uči u interakciji s drugima.
Brojna istraživanja povezuju korištenje digitalnih medija u predškolskoj dobi s teškoćama u navikama spavanja. Na primjer, istraživanja su pokazala da više od 1,5 sati vremena pred ekranom dnevno rezultira kraćim vremenom spavanja djece u dobi od 2 do 6 godina. Broj sati provedenih pred ekranima povećava rizik razvijanja nepravilnog rasporeda spavanja tijekom noći i dana. Teškoće spavanja najčešće se javljaju kod djece koje vrijeme uz ekrane provode uvečer, koji promatraju neprikladan sadržaj, ili koji imaju televizor u spavaćoj sobi.
Upotreba medija u ranoj i predškolskoj dobi također se povezuje s kasnijim teškoćama pažnje i koncentracije. Djeca koja prije treće godine puno vremena provode uz ekrane pokazuju znakove teškoće zadržavanja pažnje u kasnijoj dobi. Djeca koja puno vremena provode gledajući ubrzani život prikazan u medijima, postaju netolerantna prema mirnijim, sporijim aktivnostima kod kuće ili u vrtiću.
Na kraju, izloženost digitalnoj tehnologiji utječe i na ponašanje djeteta. Istraživanja pokazuju da djeca koja gledaju sadržaje koji prikazuju lijepo ponašanje razvijaju pozitivnije stavove i ponašanja, dok veća izloženost agresivnim sadržajima dovodi do pojave agresivnog ponašanja.
Razvijanje dobrih navika od malih nogu
Većina modernih obitelji posjeduje pametne telefone, tablete, računala i televizore, te su oni roditeljima uglavnom dostupni u svakom trenutku, a lako ih je koristiti i u prisutnosti djece. Dijete uči kroz interakciju s okolinom, a najbolje svijet može upoznati preko vlastitih osjetila – mirisa, okusa, dodira. Strana istraživanja pokazala su da djeca rane i predškolske dobi ne mogu puno naučiti iz sadržaja koji gledaju, ukoliko taj sadržaj nije popraćen interakcijom s odraslom osobom. Za dijete rane dobi, posebno dijete mlađe od dvije godine, medijski su sadržaji skup zbunjujućih slika, zvukova, i boja, jer dijete još ne raspoznaje virtualne slike od stvarnosti. Sadržaji s previše boja ili zvukova, sadržaji gdje se radnja događa prebrzo, ili sadržaji s treperećim svijetlima negativno utječu i na djecu starije predškolske dobi jer previše stimuliraju dječji mozak.
U svijetu u kojem je stjecanje digitalnih vještina nužno, kako osigurati i poticati razvijanje pozitivnih navika vezanih uz upotrebu tehnologije?
Saša Šprajc, stručni suradnik pedagog
